Ne umem da cekam..

 " Ljubav je lepa samo dok se ceka "..

Ne umem.Nisu me naucili.Nisam slusala o mudrosti strpljena,o spasenosti strpljivog.Za to bejah gluva.

Zelela bih sve sada!

Nizu se sati.Cekam..Iako nemam sta..Koga? Znam..ali,On nece doci..Plete se oko moje maste najtananija mreza snova,zelja,ceznje...

Iznova se vracam na trenutke susreta.Bese tako davno! Zaboravila sam.Sve sam zaboravila!? A trudila sam se,upinjala da sve u secanje duboko urezem.Ne pamtim mu glas.Ne secam se ruku! Iscezao mi je miris.....

Pokusavam medju tim trenucima da nadjem kljuc.Da dobijem odgovor : " Da li ce me traziti?! " Zelja da nastavimo pricu me razjeda.Cekanje me baca u ocaj! Razdire me!

Plasim se da napravim korak. Prvi.Najvazniji.I iskorak cak.Ucim se da budem strpljiva..O,koliko je tesko sada menjati se!?

Odlutam u tamu njegovim ociju! Pamtim kako me je gledao!Samo to!Topim se.Nema me.Nestajem!

" Sanjala sam te! "-rekla sam mu bez imalo stida.Pokusavali smo da se setimo odakle lik jedno drugom pamtimo.Sretali smo se..Mozda?! Mali je grad..

Sanjala sam te..ali nisam umela tako..

Dodji..

Ne volim da cekam.

Dodji..

Dok sam jos opijena.

Dodji..

Veruj mi!

Dodji!

Da trajemo u dvoje!


Odlutas ponekad i sanjas san...

Dugo sam cekala Sunce..ili makar neki nagovestaj njegov.Da mi vetar donese znak.Da me mirisom radosti pomiluje..

Scucurena u svojoj samoci.Razoruzana pred nemogucnoscu izbora.Naviknuta na led.Nepomicna pred hladnocom u sebi.Uljuljkana u sigurnost sopstvenog izbora.Sigurna da "ja" nikada nece biti "mi".Naucena da uzivam u belini oko sebe.Sa strahom od stopa u netaknutom snegu.

Vatra okovana ledom..Jacina snage i volje, ogromna zelja..

Dozvala sam Sunce.Zeljom .. Nisam mu se nadala.Nisam ga cekala.Otopio me dubinom plavetnila u ocima.Postala sam nemocna..Pozelela da se predam.Ali samo Njemu..Isplela mrezu najtananije ceznje.Ponovo rodjena sa izgovorom Njegovog imena..Vracena sebi..Tamo gde ga nisam ocekivala.

Unesen je nemir.Bespovratan.

Zelja..

Ne umem da prestanem da zelim..Njega ne..