mrzovolja..

nije me bilo..mrzi me.sve.ne da me mrzi.nego nemam volje da se pokrenem.nisam ni preterano negativna.samo usporena.uspavana.jesen u meni.pozna.na pragu same zime, nogama zagazila u sneg duboko.steze se ta hladnoca oko srca.ubija i svaki nagovestaj poleta.dekoncentrisana sam.

sedela bih samo.sama.i cutala.ugostila svoje misli.nadanja.strepnje pothranila..otputovala daleko.sama.egocentrik.daleko od polusveta.tricarije.gluposti.

On je tu.funkcionisemo.upijamo se.krademo nas od sebe samih.. zato i jesam ovakva.pocinje da mi znaci.postajem ovisnik.svaki tren bez njega je izgubljen.besmislen.okivam ga svojom posesivnoscu.postajem bolesna kada o meni ne misli, kada mi ne pise da me zeli..

prepoznajem u sebi ljubav..nje se i plasim...


zena..


                               SVAKA ŽENA BI TREBALO DA IMA :
                               Staru ljubav za koju može zamišljati
da joj se može vratiti;
                               Jednu koja je podseća kako je daleko stigla ;
                               Dovoljno novca da odluči da se iseli
ili iznajmi stan, čak i ako joj to ne treba
                               Nešto savršeno za obući ako je šef ili
udvarač pozovu na sastanak;
                               Mladost za koju će biti zadovoljna da
je ostavi za sobom;
                               Dovoljno sočnu prošlost o kojoj će joj
biti drago da priča u starosti
                               Shvatanja da će jednog dana doživeti
starost i malo novca ostavljenog na strani;
                               Komplet šrafcigera, bežičnu bušilicu i
prsluk od crne čipke
                               Jednog prijatelja koji će je
zasmejavati i jednog koji će joj dozvoliti da plače ;
                               Dobar komad nameštaja koji niko pre
nje nije imao;
                               Komplet od 8 tanjira, čaša na nožicama
i recept za obrok zahvaljujući kojem će se njeni gosti osećati
počašćeni;
                               Životnu priču po kojoj nije snimljen film;
                               Osećaj da sama kontroliše svoju sudbinu .

 


                               SVAKA ŽENA TREBALO BI DA ZNA:
                               Kako da se zaljubi a da se ne izgubi ;
                               Kako da napusti posao, raskine s
ljubavnikom i suprotstavi se prijatelju a da ne uništi prijateljstvo;
                               Kada da se trudi jače, a kada da ode ;
                               Kako da se dobro provede na zabavi na
koju nikad sama ne bi odlučila da dođe;
                               Kako da traži ono što želi na način na
koji će to najpre dobiti;
                               Da ne može promeniti dužinu listova,
širinu bedara ili prirodu svojih roditelja;
                               Da njeno detinjstvo nije bilo
savršeno... ali je završeno;
                               Šta treba i šta ne treba raditi za ljubav ;
                               Kako da živi sama... čak ako joj se to ne sviđa
                               Kome može verovati, kome ne može i
zažto to ne treba primati lično ;
                               Šta može i šta ne može postići u
jednom danu, jednom mesecu i jednoj godini


noc je kratko trajala..

tmina..gusta..lepljiva..poput testa..kroz napukline neba po koja zvezda..oblaci olovni i teski lenjo se vuku..

stojim na vratima terase upijajuci to prostranstvo..gubeci svoje misli u njemu..rasipajuci svoje strahove..daleko sam..predaleko..hladnoca , ukocenost udova od nje vraca me u sadasnjost..

besna? ne! na sebe mozda jedino..rekla bih pre razocarana..naviknuta da je sve u zivotu po mom principu - kako zelim i zamislim, samo i jedino Ja..o, moram praviti ustupke..menjati se..ovo je idealan tren za to..

otisao je.posao.kao i uvek.pravi , dobar ili iskren izgovor? ne zelim o tome da razmisljam..nedostatak sna mi zulja oci.bacam se u postelju i poslednjim atomima snage se trudim da utonem u isti..

kako je tesko cekati medju cetiri zida? slusati tisinu? dok sekunde mile u svojoj nepomicnosti..prevario me san.umor je ovladao.i potpuno novu i osvezenu vratio me u javu u trenu kada je trebao stici..cekala sam ga u mraku i strepela..pravila se da sam omamljena snom samo da bih videla sleduje li mi jos jedno razocarenje u nizu..

zao mu je sto me budi..o,meni nije! ne! svaki tren uz njega meni je dragocen..

noc polako sipi..sekunde dostizu neverovatno ubrzanje..rastapam se..nestajem.razlivam pod snagom njegovog zagrljaja.cvrstinom njegovih ramena.stiskom njegovih misica..jos jedan tren..i nema me..vrtoglavo se spustam u vrtloge strasti..bez svesti.bez osecaja za sada i ovde.tmina se preliva po nama.uvlaci u pore..uzdize nas u neverovatnoj hrabrosti da izgovorimo i ucinimo sve sto ne bismo smeli na belini dana..

pomucena svest..

ne pripadam vise sebi..

trudim se da utisnem njega u sebe..da se prelijemo..pomesamo..zauvek..da vreme stane..samo mi..nasi snovi na pijedastalu..

magicna moc noci.nalet emocija pred nagovestaj zore.sacuvati trenutak kom smo se prepustili odavno.urezati u secanje..

raznezeni..hrabri..svesni svega sto u sebi nosimo..nijedna rec , ni jedan dodir nisu dovoljno veliki dokazi za ono sta osecamo..plasimo se nase nedorecenosti prikriveni pod plastom osvita..

neumorni u izlivima..svesni opijenosti..pohotni..nezajazljivi..gladni..sposobni samo za tren sada i ovde..tkamo svetlu buducnost..sada kada smo se spojili , otklanjamo cak i svaku mogucnost da se sutra zagubimo , negde..zelimo da sutra dodje..neumoljivi u zelji da je sacekamo skupa..znamo kako ..sve moze..nista nije tesko..

prenuo nas je zvuk alarma..dobrodosli u danas! ustajem cila..ljubim mu oci..molim ih za miran san..treba mu odmor..ne..ne mogu da savladam istinu..ne umem da se pridignem i odolim svojoj zelji da se utapam u njemu..mala sam..

vracam se jos jednom..ljubim ga zeljna..kasnim..spustam mu poruku na jastuk..

procitao ju je..dopada mu se..

ali , ja ne umem recima da kazem sve sta osecam.. 


da si deset mladja..

Evo me.. Donosim vam strah.. zebnju..

Plasim se. Strepim da sve ovo ne nestane. Da se ne istopi. I ne podje po zlu.

Treba se opustiti. Iskoristiti svaki tren. Prepustiti se. Uzivati... Sada i ovde!

To i radim. Ili bar mislim da je tako..U momentu kada useta u stan , stavim mozak na " off ".. Prepustim se. Preplavi me slatka strepnja iscekivanja. Treperim. Drhtim. Neverovatno zeljna Njega.. i Samo Njega! Sati prolaze brzinom svetlosti.. ne stignem ni da uhvatim dah.. a na pomolu je vec nova zora.. Moja zedj za njim je neugasiva. Koci mi telo , paralise um..

Da! Dosao je.. On..Moj covek. Koji je pronasao mene..Trazili smo se , lutali, cekali..i , kao sto to uvek i biva , grom iz vedra neba!

Mesecima mi je bio tu , na dohvat ruke. Od obicnih poznanika , postali smo , preko noci , ljubavnici , nezajazljivi onog drugog..preplaseni svime sto nas je zadesilo..gladni,zeljni..spremni na igre bez granica..prepoznali se..bezlimitno i totalno sve..onako kako sam uvek zelela..obrisi mojih najtananijih i najskrivenijih mastanja , nadanja su materijalizovani..nose njegov lik..zadrhtim pri pomisli, svaki put , da ni moja dalekoseznost ne bi umela da stvori nesto poput njega..ne, ne bih umela ni mastom iskonstruisati sve sta je moj I doneo sa sobom i u sebi..mesta na koja me je nesebicno poveo..zvezde koje sam sa njim dotakla..prevazisao je sve..vredelo je cekati..ne bih umela ni da zamislim sve ..tako i toliko..

Znam da su svi poceci lepi..imala sam ih..Uzivala..Ali , ovo je nesto drugo.O,ne , ne zavaravam se! Nije me ni ponela ta pocetnicka zaljubljenost, iako sam se bez trena razmisljanja prepustila svemu..ponela me je bujica svega sta smo u sebi nosili..i cekali. Prepoznavanje bez reci. Kao da je bio skriven..i osluskivao mene ..listao mi snove,zavirio u svaku komoru mojih zelja..Toliko da se plasim i da izgovorim sve sta osecam zbog njega..da ne bih izmalerisala..kao da moze nestati..poput pene , velicanstvene dok smo mirni..obgrljena nasim odsjajima..svetlucava..nestvarna..sam dasak moze da je raspuhne..

Znam da je Moj I odgovor na sve molbe..zelje..cekanja..verovanja i neodustajanja da ce me naci On..satkan , ne, ne satkan, rodjen i skrojen po mojoj meri..Znam da Ga zasluzujem! I u pepelu sam verovala da me moja polovina jabuke negde ceka, isto tako nesrecna i dezorjentisana jer me nije srela , jos..nikada nisam dozvolila svojoj zelji da ga nadjem, da se u masi prepoznamo , komplementiramo , spojimo, da utihne , ni na tren..sibali su me vetrovi , povijali me , imala sam ukus zemlje u ustima..ali , vera me nije napustala..

Znala sam da ce doci On..

Stigao je..

Volim..