noc je kratko trajala..
tmina..gusta..lepljiva..poput testa..kroz napukline neba po koja zvezda..oblaci olovni i teski lenjo se vuku..
stojim na vratima terase upijajuci to prostranstvo..gubeci svoje misli u njemu..rasipajuci svoje strahove..daleko sam..predaleko..hladnoca , ukocenost udova od nje vraca me u sadasnjost..
besna? ne! na sebe mozda jedino..rekla bih pre razocarana..naviknuta da je sve u zivotu po mom principu - kako zelim i zamislim, samo i jedino Ja..o, moram praviti ustupke..menjati se..ovo je idealan tren za to..
otisao je.posao.kao i uvek.pravi , dobar ili iskren izgovor? ne zelim o tome da razmisljam..nedostatak sna mi zulja oci.bacam se u postelju i poslednjim atomima snage se trudim da utonem u isti..
kako je tesko cekati medju cetiri zida? slusati tisinu? dok sekunde mile u svojoj nepomicnosti..prevario me san.umor je ovladao.i potpuno novu i osvezenu vratio me u javu u trenu kada je trebao stici..cekala sam ga u mraku i strepela..pravila se da sam omamljena snom samo da bih videla sleduje li mi jos jedno razocarenje u nizu..
zao mu je sto me budi..o,meni nije! ne! svaki tren uz njega meni je dragocen..
noc polako sipi..sekunde dostizu neverovatno ubrzanje..rastapam se..nestajem.razlivam pod snagom njegovog zagrljaja.cvrstinom njegovih ramena.stiskom njegovih misica..jos jedan tren..i nema me..vrtoglavo se spustam u vrtloge strasti..bez svesti.bez osecaja za sada i ovde.tmina se preliva po nama.uvlaci u pore..uzdize nas u neverovatnoj hrabrosti da izgovorimo i ucinimo sve sto ne bismo smeli na belini dana..
pomucena svest..
ne pripadam vise sebi..
trudim se da utisnem njega u sebe..da se prelijemo..pomesamo..zauvek..da vreme stane..samo mi..nasi snovi na pijedastalu..
magicna moc noci.nalet emocija pred nagovestaj zore.sacuvati trenutak kom smo se prepustili odavno.urezati u secanje..
raznezeni..hrabri..svesni svega sto u sebi nosimo..nijedna rec , ni jedan dodir nisu dovoljno veliki dokazi za ono sta osecamo..plasimo se nase nedorecenosti prikriveni pod plastom osvita..
neumorni u izlivima..svesni opijenosti..pohotni..nezajazljivi..gladni..sposobni samo za tren sada i ovde..tkamo svetlu buducnost..sada kada smo se spojili , otklanjamo cak i svaku mogucnost da se sutra zagubimo , negde..zelimo da sutra dodje..neumoljivi u zelji da je sacekamo skupa..znamo kako ..sve moze..nista nije tesko..
prenuo nas je zvuk alarma..dobrodosli u danas! ustajem cila..ljubim mu oci..molim ih za miran san..treba mu odmor..ne..ne mogu da savladam istinu..ne umem da se pridignem i odolim svojoj zelji da se utapam u njemu..mala sam..
vracam se jos jednom..ljubim ga zeljna..kasnim..spustam mu poruku na jastuk..
procitao ju je..dopada mu se..
ali , ja ne umem recima da kazem sve sta osecam..
Ni ne trebaju uvek reči...
P.S. Ponovo gubiš lepotu teksta zbog žurbe. Ne poravnavaj ga, ubaci u notepad, ispravi i posle prebaci u prozor za tekst. Sam će se poravnati.