prehlada..

Published on 08/16,2010

Tuzna sam... umorna od svega.. pomislih na tren da zivot drzim u svojim rukama..ali on nekako izmice,klizi..prsti se sami sire..

Zna li iko koliko moze da se voli ono sto je sopstvena utroba iznedrila? Mislim da je nemoguce i opisati to , ma koliko reciti bili...

Moje cedo je bolesno..ne,Gospodu hvala , nista ozbiljno..ali , tek kada se nadjemo u toj situaciji , vidimo koliko je sve drugo minorno..nebitno..zanemarljivo naspram njih...ne postoji ono sta ja ne bih uradila sada,samo da On bude dobro..Bdim nad njim..

Boli me to njegovo stanje obicne virusne prehlade..znam da je to deo odrastanja,znam da se na taj nacin i celici i da su svi na neki nacin prosli kroz to...znam i da ce nestati kao rukom odneseno..ali,sada sam slaba..bespomocna..nismo li svi manje vise takvi?!zapravo , ne mozemo da uticemo na sve ono sta nam se desava..ma koliko zeleli..nosi nas reka,baca po obalama..mozemo samo da plivamo..ili ne..katkad su talasi previse jaki..bacaju nas..potope..treba cuvati snagu da izmognemo i isplivamo ponovo na povrsinu..

Verujem u Sunce..i miran tok..


Comments

  1. 08/17,2010 | 12:17

    hvala...splasnuo mu je otok..tako da sam i ja zivnula..

  2. 08/16,2010 | 20:24

    Briga za djecom nikada ne prestaje samo se intenzitet mijenja od slučaja do slučaja.
    pozdrav i da ti čedo što prije ozdravi

  3. 08/16,2010 | 11:40

    lazarcica... :)) jesam..

  4. 08/16,2010 | 10:57

    Lazarice, jesi li to ti!?

  5. 08/16,2010 | 10:49

    Majka je izmislila brigu, ona nije postojala pre prve majke!

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me