Znam
Kako se stize do tacke zasicenosti?
Sta je to sto navede te da prestanes da sanjas?
U kom trenu skidas ruzicaste naocare i pocinjes da vidis?
Kada si svestan da potajna intuicija,Judino zrno u srecan kraj , preplavi svest i izbije na povrsinu? Zgusnuta,zbijena nadanjima,verovanjima,cekanjima , osvoji stvarnost.I,znas da tako je.Delom ponosan na sebe jer od pocetka znao si.Delom razocaran jer ocekivano se ostvariti nece.
Bacas karte na sto.Preobrazi te jos jedna losa ruka u onog ko postaje zajedljiv .Nesvestan da likujes nad sopstvenom spoznajom unapred ocekivanog kraja.Nizes ih na lancu promasaja ,izgubljenog vremena.Ljubomorno ih cuvas od onih koji kroz zivot koracaju u paru sigurni u apsolutno prisustvo osobe kraj sebe.
Ne.Daleko sam od novog poraza.Ne zelim vise nikome ni sansu da dam.Stopala okovana ponovljenim situacijama losih iskustava drze me na zemlji cvrsto.U zlu babu rastes ,draga moja, ponavljam sebi cesto.Gospodarim osamom svojom.Ledena kraljica tisine oko sebe.Mocna nad cinjenicom da sam unapred spoznala zavrsnicu.
Nepoverljiva.
Izlizani,isfronclani izgovori.Uljuljkana njihovom sigunoscu obmane.Hocu da kazem samo jedno: znam! Znam gde smo bili.Znam dokle smo stigli i gde smo sada.Znam i dokle cemo stizi.Hocu da viknem.Da zaustavim te! Da znam. Da ne cekam. Hocu da prekinem tu tvoju opijenost sopstvenim glasom dok lazi prosipas.Hocu da te trgnem iz transa u kom si uveren da verujem ti.Hocu da prekinem slast tvoju do obmanjujes mi i dozvoljavas da vreme mi medju prstima curi.Viknula bih : " Znam!" Ne mogu..Glas me izdaje.Pogresan trenutak...Pustam te jos malo.Osmehujem ti se.Osmeh ironije.Ti si prevaren.Razotkruven.Ja znam! Nema nas sutra.Pustam te da umirujes se cinjenicom da verujem ti i cekam isto sta i ti.Da ,cekam.Iako ni ne slutis da znam...
Ovu sam igru igrala...Naucili su me..Ucim i tebe ja.Prihvatam je.Bespogovorno.Zanima me na kakav nacin ti zavesu spustas.Da li cu imati tren u kom mi se klanjas dok gromoglasan aplauz odzvanja i vraca nas tamo gde smo ouvek i bili.Daleko .
Dosada je djavolja rabota.Pustam te da se najfinijom igrackom zabavis.Nesvestan u svojoj zadivljenosti sopstvenim umecem obmane da ces samo ti kukati kada bez nje ostanes. Ja znam.Znam da igra hrani tvoju sujetu.da divis se sebi novim trijumfima.Da verujes u svoju moc potcinjavanja.
Ne vladas situacijom vise.Odavno je kormilo u mojim rukama.Ja znam.Razotkrio te talas iskrenosti.Pokazao te meni.Sve sta jesi.Misleci da nisi.Da ne cujem.Ne vidim.Ne umem da prepoznam.
Dovoljno mi je sto znam.Pustila sam te da odes istog trena kada si pomislio da je brana srusena..Znam.Uplices se u sopstvenu mrezu.Lovac je postao plen sopstvenih iluzija.Varanja.Bezuspesan pokusaj da drugaciji budes.Nisi poseban.Odala te potreba da iskren budes.Pao si u zelji da mi se priblizis.Tu sam nasla potvrdu svojih osecaja da igras se .tu sam otkrila da kraj znam...I dalje sam na putu koji ce me do njega odvesti.Spremna.Zasmeje me svaki tvoj pokusaj da drugaciji budes.
Znam... Govorim ti sada.