Put

Published on 02/24,2012

Put.Beskrajno dug.Prav.Ni ne nazire se kraj.

Ti.Na pocetku.Sama.

Put bez povratka.Svesna svih propratnih rizika.Nezasticena.Sunce koje te pece.Vetar koji te pustosi.Siba.Kisa koja ti spira trag.Sve to daje ti vetar u jedra.Ne osvrces se.Ne pozdravljas.Ne pratis putokaze sa strane.Kreces se nesigurno.Poput raka.Asfalt gori pod tvojim stopalima.Svaki sledeci korak je bolniji.Ne odustajes.Vrelina se razliva tvojim telom.Navikavas se na bol.Svaki sledeci brise prethodne.Prozdire te zelja.

Ne umes vise bez njega.Komadicima raspukle svesti uspevas da sastavis od nanizanih reci, jedinim prtljagom tvojim " Zasto bas on? "

Koliko ces jos koracati do kraja? Ni ne nazire se cilj..Strah ti se uvlaci duboko u kosti.

U kom to trenu neko postaje tvoj vazduh? Potreba nepresusna?

Smejes se.

Sijas.

Mislima gospodari on.Nepoljuljane moci da ti recju ulepsa dan.Treperis.

Cekas.Planiras.

Vredi.

Gubis se pod njegovim dodirima. Besvesno stanje.Trnes pod njegovim usnama..Ponovo rodjena.Ogoljena.Nikada nije bilo tako.Znas da nije... Popustila bi sve kocnice i dodala gas,najjace ,do patosa..sve i da se zakucas o stene njegove nezainteresovanosti.Dvoumis se..Svesna si samo svih boli koje su te bolele.Volela bi da znas recept za drugacije..Samo jedna zelja..sklapas dlanove i molis,ocajnicki molis..da zauvek ostane tu....

Vise nista nije kao pre.Gluva si za sve komentare njega koji silaze sa usana drugih..Tvoja je mera. Tvoj broj! Poput kalupa..Taman..

Zasto te je tesko voleti? Nemocna si u lutanjima. Sigurna da vise neces umeti da pozelis..

Krojis vas po sopstvenim mustrama.Znas da ne smes.Ne idi tako daleko!

Ne budi sujeverna!

Ne planiraj nista unapred! ne umes da se odupres.Tako bi htela da ovaj put sve bude drugacije.Pravo.

On te je nasao.Moglo bi da bude savrseno!

Ne planiraj unapred...

Da li ti to koracas stazom zaljubljivanja?!Samo ti je ona sigurna...


Comments

  1. 02/25,2012 | 08:52

    Hvala vam! :*

  2. 02/24,2012 | 13:50

    Srećan put tom stazom, kojoj ustvari svi mi težimo, ma koliko nekad boleo put po njoj. Lepo te je čitati. Pozdrav!

  3. 02/24,2012 | 12:17

    Некако бледо назиреш пространство и неиспитане границе, а дубоко у себи пловиш мислима љубави и среће одвећ по њима....

    Лепо написано и верујем остварено у задњим редовима

    Поздрав љубав је увек сигурна, особе никад нису, ѕато се и љубе.

  4. 02/24,2012 | 12:01

    Utemeljena odluka da necu dozvoliti sebi vise..kako se onda upustiti,opet?!
    Hvala,svakako , na podrsci!

  5. 02/24,2012 | 11:40

    Kreni na taj put koji te vodi..ovo je tako lepo i sva me milina ophrli kad vidim da se opet desavaju najlepsi momenti u ljdskoj dusi.
    Pozdrav

  6. 02/24,2012 | 10:17

    Hvala Luna..Svi bismo voleli da smo na tom putu,zar ne?!

  7. 02/24,2012 | 10:10

    Jako lepo opisano...pozzz

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me