Potreba
Ne vidim mu lice. Ne osecam miris. Ne cujem glas. Ne vidim ruke.
Osecam se sigurnom u njegovom zagrljaju.Silinom potrebe moje da zasticena budem,privlaci me ka sebi.Gubim dah.Znam da sam oduvek pripadala tu.Njegova sam.Odavde pa do vecnosti.
Boli me osama moja.Razjeda.Upija je dusa moja,gladna,poput sundjera.Natapa kroz svaku poru.Prizivam ga nocima.Trazim.Cekam.verujem.Odustala odavno.Treba mi.Znam i osecam to.Koren je svakog mog nezadovoljstva..Prizivam ga.
Gusi me tuga .Uvija se oko mene.Steze me.Jako.Svaki pokusaj udisaja postaje bolan.Nemocna sam.Odustala davno.Ipak,mrva nade sasusena negde duboko u meni.
Neraspolozena.Nemocna pred stanjem koje me okupira.Odupirem se.Ne dam da me obmota skroz.osecam nemoc u utrobi.Cutim.Izolovana.Inkapsulirana.
Ne vidim mu lice.Trazim ga medju prolaznicima,poznanicima..Trazim.Opijena potrebom da me nadje.Spremna sam.Cekam.ne nadam se da bi me nasao sto pre..
Na rukama mu se ogleda muskost.Snazne.Jake.Irazene vene.Krvotokom struji zelja da mu pripadam.Da me od sveta cuva.Da se nada mnom nadvije i zastiti me.Njegova sam pahulja na dlanu.Ulivam mu snagu.Budim mu volju da santu u koju sam okovana otopi.Zna da sam za njega rodjena.Rukama me grli..Osecam to.
Ne cujem mu glas. Znam da u meni budi jezu.Rojevi mrava niz kicmu se spustaju.Doziva mi ime.Rastapam se.Kovitla mi se utroba.Sapuce mi.Naglas se zahvaljuje onom ko me na njegov put poslao.
Grli me.Jako.Najace.Zaranja lice u moju kosu.Stapamo se.Jedno smo.prelivam se u njega.Nestajem.Nema me.Za taj tren sam spremana.Zbog tog sam trena nastala.Ne zalim sto sam u njemu nestala.
Ne osecam mu miris.Ali,znam da nosi na sebi svezinu pocetka.Prozetu nitima sigurnog utocista.Pomesanu snagom pripadanja.Njegova sam.Moj je.Osecamo to. Vredelo je cekati.
Spustam usne na vrat.Stresem se pod svezinom resenosti njegove.
Prizivam ga.Cekam.Potreba je moja nepresusna.Tamo sam gde su nam se prsti raspleli kad smo iz utrobe iste zelje iznedreni.Lelujala sam nosena razlicitim potrebama.Opet vracena na pocetak.Sigurna,uverena da moram da ga cekam.Da njemu samo pripadam.Besciljna su lutanja bez njega.Bolno bese saznanje.Jos bolnije cekanje.
Dodji,dozivam ga.Trebas mi,bas...
Odlicno !!!
Sve je to nekako preslikano u nekom drugom zivotu. Zato je tako i blisko !
pozdrav!