Vladimir...
Nocas sam opet sanjala tebe..
Sada sam setna..besna…razocarana…iznenadjena…
Prepoznala sam te u snu i prigrlila svom jacinom svoje ceznje..toliki vremenski jaz!? A ti i dalje zivis u meni?! Bes.Gnev.Na sopstveni razum koji me je ponovo izneverio…do kada ce me voditi u najtamnije odaje podsvesti u kojima cu te do iznemoglosti zeleti..stezati sve jace da mi se ne izmigoljis pod odjekom zvona za budjenje? Do kada cu te rukama grliti u besmislenom pokusaju da te utisnem u sebe gde odvec bitises?Prikriven..u svojoj moci da , poput aveti , iskocis kada se osetis ugrozenim…
O , oci su mi jos zalepljene snom..u mislima samo slika tvojih ociju i osmeha u trenu kada smo se u snu prepoznali..
Da li je moja zelja toliko slaba da se ponovo prepusti samo Tebi?! Da li te ona nesvesno priziva?!Dokazujuci mi da tako luda za tobom ne jenjava?! Zasto je toliko nejaka da se prepusti novom?Zasto bezi pod poznate skute Tebe i Tvoje moci nad njom?
Zasto?
Dokle?
Da li je to moj usud?
Neznanje..strah..bes…
nazalost...ne mogu! :(((
mnooooooogo sam ispred Njega..ne moze me ni sustici,vise...
hvala, u svakom slucaju...
ostalo je jedino - kajanje ; - )
Samo napred!!Ljubav pobedjuje sve !!!
Dobrodošla!
Odgovor je: ljubav!
koja ne jenjava :(((
A ja ipak kazem: samo ljubav.