pismo Sestri
Sinoc je Ivan bio kod mene.Da.Dobro si procitala.Na kraju sam sama,oko 21.30 izasla da prosetam.I jedem.Lose mi je bilo,ali trebao mi vazduh.Poslao mi poruku.Odgovorila i ... eto ga.Zagrlili smo se, onako , bas pri susretu.Podigao me ( sto me podseti na Tvog M , to im je ta zajednicka crta valjda ?!).No , ne pisem ti zbog te usporedbe.Vec zbog cinjenice da je nestalo sve.Svaki osecaj.Svaka strast.Sve.Sve.Sve.Nema.O,kako sam trazila,pokusavala,cak i nasilno da ga izazovem.Nista.Ama nista..Boze,hocu li ja uopste ikada da se zaljubim moci?!!???Kao i svaka druga, tako i ova moja prica poseduje kulminaciju.Njegova G-dja ( sa kojom mu je nezamislivo da raskine,ali prvenstveno , a mislim i jedno zbog osecaja pripadanja,navike , upucenosti jednog na drugo-on je u fazonu , odrastao sam,vojska,skola , posao i zenidba,zaokruziti celinu,ma kakva bila – protiv cega se ja ceeeeeo svoj zivot borim,samo me molim vas , manite stereotipa!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!?) je cerka mog kolege , koji je , pri tom , sinoc celo vece o meni i mojim poslovnim sposobnostima pricao ( citaj : hvalio ).Kol’ko je svet mali?! Bio je moj jedini komentar.Precutah mu , da kada mi je rekao za puno ime njegove g-dje,nesvesno,intuitivno,dovedoh nju u vezu sa tim svojim kolegom!Mislim,imam mozga.Posto znam njihovu lokaciju,upitah ga da li ona zivi u SA, iako sam znala da ce odgovor biti odrican i da je ona lokacijski vezana za SO Vladimirci,a zarad posla je clan i klasican primer dnevne migracije ( odlazak seoskog stanovnista u grad , zbog zaposlenja ).Medjutim, tu mojoj ironiji ne bejase kraj, te ga , a i da bih znatizelju svoju zadovoljila , a i da bih stopostotno sigurna bila u ispravnost izbora zene koju ce da ozeni , upitah da li je bila nevina! Po boji njegovog lica , ćele i usiju pimetih da mu je neprijatno pa skrenuh temu ka Njenom obrazovanju.Istina li je da je omanula razred..?!?! :-S I to mu izgleda bejase nepoznanica , jer je on upucen u cinjenicu da je Doticna svoje gimnazijske dane provela pod beogradskim nebom..dobro, postoji mogucnost greske, jer kada iy njene opstine krenes , BG, SA su verovatno na istoj tabli..pa sad,to je to.Ko jos vodi racuna o tih 80 km?!...Da vece ne bi tek tako proteklo , da vidi da mi je zaista stalo do njegove srece u ljubavi,pozeleh mu i da „ pakao „ razvoda kroz koji sam prosla ja nikada ne dozivi..A potom mu , onako najiskrenije , sestrinski rekoh da upravo dozivljava ono cega se najvise i plasio,prevazisla sam ga,zasitila se i nije mi interesantan vise! Jest‘ da je tek mesec dana od kada se druzimo,ali , i tim vremenskim razdobljem treba da bude zadovoljan , jer je predug i ipak ima to posebno mesto ( druge sam izgustirala mnogo ranije )...odjednom mu se nesto prispavalo , pa sam ga uz najlepsi moguci osmeh otpratila uz jos jedan zagrljaj na rastanku , koji je za njega ,kako mi je kasnije u poruci napisao , bio neverovatno iskustvo...nesto zbog cega je osetio kako se topi...
Eto..
Bolje sam..puno bolje!
p.s. celokupnoj prici pridodaj moj toootalni make-up .I haljinu.Jer , koji minut pre njegovog dolaska, vratih se iz grada :-D
Zmarci.Vrtoglavica.Slatka trema.Leptiri,rojevi njih,u stomaku...Dah koji zastaje...Zaborav da se udahne nov...Iscekivanje.Nadanje, da ce ipak potisnuti razum i preci granicu...iako to nije isoravno.
To je ono sto mi nedostaje.Ono sta ga je kraj mene i zadrzalo..
Ti osecaji..dokaz da sam ziva!
On je samo priprema za onog sledećeg.Onog pravog.
Ali,zamolila bih te nešto.
Seti se.
Šta je to?(ono nešto).
Imenuj.
Pogled?
Toplina?
Dečački osmeh?
Tako bih volela da znam.