pismo Sestri

Published on 01/15,2011

Sinoc je Ivan bio kod mene.Da.Dobro si procitala.Na kraju sam sama,oko 21.30 izasla da prosetam.I jedem.Lose mi je bilo,ali trebao mi vazduh.Poslao mi poruku.Odgovorila i ... eto ga.Zagrlili smo se, onako , bas pri susretu.Podigao me ( sto me podseti na Tvog M , to im je ta zajednicka crta valjda ?!).No , ne pisem ti zbog te usporedbe.Vec  zbog cinjenice da je nestalo sve.Svaki osecaj.Svaka strast.Sve.Sve.Sve.Nema.O,kako sam trazila,pokusavala,cak i nasilno da ga izazovem.Nista.Ama nista..Boze,hocu li ja uopste ikada da se zaljubim moci?!!???Kao i svaka druga, tako i ova moja prica poseduje kulminaciju.Njegova G-dja ( sa kojom mu je nezamislivo da raskine,ali prvenstveno , a mislim i jedno zbog osecaja pripadanja,navike , upucenosti jednog na drugo-on je u fazonu , odrastao sam,vojska,skola , posao i zenidba,zaokruziti celinu,ma kakva bila – protiv cega se ja ceeeeeo svoj zivot borim,samo me molim vas , manite stereotipa!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!?) je cerka mog kolege , koji je , pri tom , sinoc celo vece o meni i mojim poslovnim sposobnostima pricao ( citaj : hvalio ).Kol’ko je svet mali?! Bio je moj jedini  komentar.Precutah mu , da kada mi je rekao za puno ime njegove g-dje,nesvesno,intuitivno,dovedoh nju u vezu sa tim svojim kolegom!Mislim,imam mozga.Posto znam njihovu lokaciju,upitah ga da li ona zivi u SA, iako sam znala da ce odgovor biti odrican i da je ona lokacijski vezana za SO Vladimirci,a zarad posla je clan i klasican primer dnevne migracije ( odlazak seoskog stanovnista u grad , zbog zaposlenja ).Medjutim, tu mojoj ironiji ne bejase kraj, te ga , a i da bih znatizelju svoju zadovoljila , a i da bih stopostotno sigurna bila u ispravnost izbora zene koju ce da ozeni , upitah da li je bila nevina! Po boji njegovog lica , ćele i usiju pimetih da mu je neprijatno  pa skrenuh temu ka Njenom obrazovanju.Istina li je da je omanula razred..?!?! :-S  I to mu izgleda bejase nepoznanica , jer je on upucen u cinjenicu da je Doticna svoje gimnazijske dane provela pod beogradskim nebom..dobro, postoji mogucnost greske, jer kada iy njene opstine krenes , BG, SA su verovatno na istoj tabli..pa sad,to je to.Ko jos vodi racuna o tih 80 km?!...Da vece ne bi tek tako proteklo , da vidi da mi je zaista stalo do njegove srece u ljubavi,pozeleh mu i da „ pakao „ razvoda kroz koji sam prosla ja nikada ne dozivi..A potom mu , onako najiskrenije , sestrinski rekoh da upravo dozivljava ono cega se najvise i plasio,prevazisla sam ga,zasitila se i nije mi interesantan vise! Jest‘ da je tek mesec dana od kada se druzimo,ali , i tim vremenskim razdobljem treba da bude zadovoljan , jer je predug i ipak ima to posebno mesto ( druge sam izgustirala mnogo ranije )...odjednom mu se nesto prispavalo , pa sam ga uz najlepsi moguci osmeh otpratila uz jos jedan zagrljaj na rastanku , koji je za njega ,kako mi je kasnije u poruci napisao , bio neverovatno iskustvo...nesto zbog cega je osetio kako se topi...

Eto..

Bolje sam..puno bolje!

p.s. celokupnoj prici pridodaj moj toootalni make-up .I haljinu.Jer , koji minut pre njegovog dolaska, vratih se iz grada :-D




 


Comments

  1. 01/15,2011 | 12:06

    Zmarci.Vrtoglavica.Slatka trema.Leptiri,rojevi njih,u stomaku...Dah koji zastaje...Zaborav da se udahne nov...Iscekivanje.Nadanje, da ce ipak potisnuti razum i preci granicu...iako to nije isoravno.
    To je ono sto mi nedostaje.Ono sta ga je kraj mene i zadrzalo..
    Ti osecaji..dokaz da sam ziva!

  2. 01/15,2011 | 10:50

    On je samo priprema za onog sledećeg.Onog pravog.
    Ali,zamolila bih te nešto.
    Seti se.
    Šta je to?(ono nešto).
    Imenuj.
    Pogled?
    Toplina?
    Dečački osmeh?
    Tako bih volela da znam.

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me