Moj prijatelj

Published on 01/17,2011

Tu sam , gde jesam.Gde ne zelim da budem.Praznina ispred mene.Monitora , koji treba nanizati recima,povezati ih u celine , da bih makar na tren mogla da ispustim iz sebe to sta me setnom cini.Praznina izbora.Postoji put kojim nisam mogla da krenem...ne smognuh dovoljno hrabrosti.Kako i sta dalje?!

 

Pomislim , ponekada , da ljudi koji su materijalizovana zelja , nasa, satkana do najsitnijih detalja , ulaze u nas zivot u totalno pogresnom trenu , kako nam Bog ne bi dao sansu da odustanemo! Da ne prestanemo da trazimo! Bas to! Bas takvo! To negde postoji.Treba biti strpljiv.Cekati..Tragati..Verovati...Ili to ja samo sebe tesim?!

 

Dotakao me je kao zenu ( o,po ko zna koji put nekom je poslo za rukom :-D ). Prijalo mi je sve.Nase beskonacno porukanje..Kovanje plana da ukrademo trenutak..Hrabrost za sve sto u poruku staje.I nestanak iste u blizini.Blokada." Samo prijatelji " , utesna definicija odnosa.Takvo prepoznavanje?!Takvo nadovezivanje?! i Takva kosmicka nepravda , kako on voli da kaze..

Drhtavica.Vrtoglavica.Izmicanje tla pod nogama.Gubljenje daha.Sve to , nakon samo jedne poruke..Postao mi je potrbniji od vazduha.Pitala sam se kako sam uopste zivela do sada bez nekog poput njega?!

I, onda cuveno - zasto bas meni?

Neko sam ko slepo veruje u drugu polovinu jabuke, svoje , i da ce je jednom u zivotu sresti! I , onda , moj " prijatelj " koga znam odmalena, a sa kojim se, tek sada,pod neverovatnim okolnostima zblizih,prepoznah i pronadjoh, vec ima svoju Damu, malo vise od godinu i po..Knedla.Bol.O,neee , nisam ja verovala u mogucnost razvoja bilo kakve veze medju nama.Nee.Suvise bi to bilo neizvodljivo , zbog citavog poredka stvari ( ne znam da li sam napomenula da smo rodjeni u istoj ulici , i da je njegova G-dja Mama centralna licnost njegovog " samostalnog " zivota, neko ko oduvek drzi sve konce u svojim rukama i povlaci ih na nacin najispravniji po mislenju okoline ).Totalno sam svesna toga! Mozda se ni ne opustih previse..

Voli me, na samoj granici,ali je i previse svestan da tu granicu ne predje! Cak bi mu i u trenu zaustavljanja vremena, izuzimanja svega i svih osim nas , i poljubac bio neispravan.

Ne!Nisam ja neko ko ne preza.Neko ko otima!Neko ko krade tudje!NEEEEEEE!I on me je morao do te zelje dovesti.Navesti..

Nista se medju nama dsilo nije..Ako izuzmemo beskonacnost nasihrazgovora.I njegovu posvecenost meni.

I , onda pominjemo ispravnost.. ??!?!

Ne znam kako dalje.Neki ,koji su vec po tom putu hodali, mole me da zaboravim sve,da me kasnije ne bi bolelo mnoooogo vise..Jer,kazu , tu sam bitku unapred izgubila.Prema meni je ispravnije da je predam.To ne umem.Hocu.A ne mogu.Plasim se.Kako dalje.A ne znam , jos , ni da li je sve to bas tako..ili moja uobrazilja!?!? Zelja da imas nesto sto ne mozes?!

Znam da on rez napraviti nece.Ni sa njom.Ni sa mnom. " NECU DA TE IZGUBIM!" urlao je..

Kukavica.

Slabic.

 

 


Comments

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me